KLAP KLAP: razgovor s Tenom Štivičić o Tri zime

Nakon što smo doznali da će Tena Štivičić gostovati na Osječkom ljetu kulture, odlučili smo pročitati Tri zime i pozvati je na susret.

Na naše oduševljenje, Tena je poziv prihvatila, pa smo se bacili na pripreme: nabavili smo knjigu, čitali je, razgovarali o drami, slagali pitanja i naposljetku se 29. kolovoza 2025. našli u Trici u Osijeku, tik prije njezina službenog razgovora na OLJK-u.

Put Tri zime

Zanimao nas je put drame, od početne ideje do praizvedbe u Londonu. Autorica nam je pričalo o programima za novu dramu u Londonu, većoj zastupljenosti komornih komada i njezinoj želji da se prijavi na program koji je bio za velike pozornice. Imala je od prije nekoliko anegdota i momenata s prabakom, bakom, mamom i tetom iz kojih se mogla isplesti velika priča.

Kada bi izabrala rečenicu koja joj je rano zazvonila da će sigurno biti izvor nekog djela priče, bila bi to Dunjina rečenica kada kaže svom mužu “Ja ne mogu više reći da te volim”.

“ima tih rečenica koje su zlato, koje se moraju zapamtiti… ima dobar ritam… sadrži u sebi čitav karakter te žene i užasno je bogata…to je jedna od tih, koje odmah puštaju pipke u priču…”

Četvrta zima

Saznali smo da je četvrta zima napisana na početku, ali da nije nikad postavljena na scenu. Odluka za to je došla tijekom procesa pisanja. Jedan dio se morao žrtvovati da bi se tekst lakše plasirao u Velikoj Britaniji. U prvoj varijanti su zime išle kronološki, odnosno unatrag, ali jedna za drugom, nisu bile ovako presjecana kao što je sad. Ostavljena je mogućnost da se nekad, negdje može izvoditi četvrta zima. 

Koliko se priča bazira na stvarnim događjima

 

“Mislim da se sve priče baziraju na stvarnim događajima. Žene u mojoj obitelji su svakako bile inspiracija za tu priču. Neki događaji iz stvarnog života su takvi da ih nitko ne bi mogao izmisliti. Ali kad kreneš pisati shvatiš da ti događaji nisu dovoljni kao takvi nego ih stalno moraš „masirati“ i adaptirati. Poslije se sve to dosta promijenilo pa ih više ne doživljavam kao stvarne likove, iako se moja teta voli hvaliti da je lik u knjizi.” 

O likovima

 

“Likovi su uvijek ono što piše na papiru. Oni zapravo nisu stvarni, postoje samo unutar tog svijeta i mi sebe nekako reflektiramo u te likove u knjizi i onda iz njih izvlačimo.”

…

Zanimalo nas je da glumi u Tri zime, koga bi glumila, koga bi najlakše utjelovila? “Mislim da bih rado Vladu igrala.”

…

Autorica nam je pričala o tome kako nema tipične zlikovce u svojim dijelima, a mi smo u Damjanu prepoznali jednog takvog… “Da, Ali Damjana nema. Da je Damjan lik, sigurno bi dobio neku svoju pozadinu. I Švabo je npr. dobio dovoljno prostora da možemo shvatiti iz čega proizlazi njegovo ponašanje. To ponašanje se svakako osuđuje, ali čak i on ima neki prostor za razradu.”

Utjecaj vanjskih okolnosti na obitelj

 

“ Ono što je meni od početka jako zanimljivo jest da je svaka generacija te obitelji odrastala u drugoj zemlji. Svaka je zemlja imala drugačiji politički režim, drugačiji sustav vrijednosti, i svaka se generacija morala prilagoditi dramatično drugačijem sustavu, a to je sigurno utjecalo i na njihove najintimnije odnose te kako žive svoje privatne živote. Međutim, ja uvijek pišem o nekoj vrsti intimnih odnosa – obiteljskih, bračnih, ljubavnih – i smatram da su oni uvijek mikrokozmos nečega što se događa šire u društvu, tako da je sve usko povezano.”

O petoj zimi i trenutnom stanju u državi

Autorica nam je objasnila da bi Peta zima vjerojatno bila puno mračnija i zaoštrenija. Svijet se rapidno mijenja. Neprekidan je priljev tih strašnih informacija i strahota od lokalnih do globalnih. Dolazi do desenzibilizacije. 

“Za mene je pisanje neka vrsta optimizma i uvijek pišem iz ljubavi prema ljudima i vjerujem da su ljudi dobri…Ta potreba za analiziranjem i seciranjem i traženjem nekog razumijevanja je neka vrsta dijaloga sa svijetom koji je bazično optimističan. Mislim da nema druge nego da potičemo optimizam, otvaramo dijalog i ajmo se gdje god možemo sresti i razgovarati samo da to bude argumentima, a ne silom, da to bude dijalog, da ne bude rigidno, isključivo, mislim da kazalište može generirati taj prostor”

Tri zime u Japanu

 

 “Posebno mi je draga izvedba u Japanu jer se radi o zagrebačkoj obitelji kroz sto godina i onda se izvodi u Japanu i to na japanskom jeziku. Sve sam likove prepoznala i oni su s velikom ljubavlju igrali tu predstavu. Dobili su i nagrade. Jako mi je drago jer je to toliko daleko i drugačije te nemam veze s tom kulturom, a može se vidjeti da sve to razumiju.”

Tena kao kazališna publika

 

“Jako volim boraviti u kazalištu … dovoljno mi je lijepo u tom kolektivnom činu … nije jedino bitno da je na sceni sve fantastično i da ti ništa nije dosadno, čak i kad se nekad isključiš može biti oplemenjujuće iskustvo …kad je kazalište najbolje, meni to jest neka vrsta transcendentalnog iskustva ”

Nije li to najbolji način za zaključiti naš izvještaj s razgovora.

Hvala Teni na odazivu i veselimo se pogledati i pročitati njezine preporuke.

*Atmosferu je dodatno obogatila glazba u pozadini, koju smo tijekom transkripcije audio snimke pretočili u listu pjesama, savršenu za kraj ljeta i početak novog čitanja.