KLAP KLAP: Ivor Martinić o drami Bilo bi šteta da biljke krepaju

S obzirom da se u didaskalijama spominju glumci, redatelji i inspicijenti, jesu li dramski tekstovi ipak rezervirani samo za one koji su u procesu rada na predstavi?

Ne bih rekao da je to samo rezervirano za ljude koju su u procesu rada već i za znatiželjne čitatelje, a često se te didaskalije čitaju i na samoj pozornici za gledatelje. To mi nije namjera, ali često redatelji tako odluče. Ja pišem jednako i za publiku kao i za one koji će taj tekst donijeti na pozornici. Tekst tako uvijek komunicira između ta dva pola – ona koji će izvoditi te napisane rečenice i onih koji će te napisane rečenice čuti. 

Je li publika općenito pozvana čitati dramske tekstove ili je potrebno imati predznanje? Koji su savjeti tijekom čitanja dramskog teksta?

Dramski tekstovi nisu popularni kao druge vrste književnosti i njihova prvotna namjena nije da se čitaju već da se gledaju i slušaju. Kada se dogodi to da tekst izgleda kao da je napisan u prostoru, a ne na papiru onda možemo reći da je tekst dobar i da je mišljen za kazalište. Ima puno drama koje se odlično čitaju na papiru, ali u kazalištu se ne dogodi to prebacivanje teksta u prostor. Za mene je dobar dramski tekst onaj kojeg kad pročitaš poželiš vidjeti u kazalištu. Onaj za kojeg ti je dovoljno da si ga pročitao obično nije ispunio svoju kazališnu misiju. 

Kako ste se odlučili za izravnu komunikaciju s čitateljem? Jeste li time dobili “glas”, čak i ako ne budete u procesu rada na predstavi?

Izravna komunikacija se dogodila zbog toga što sam tekst pisao negdje između zemalja, između Španjolske i Hrvatske, te sam imao problem kome se zapravo obraćam. Kroz izravnu komunikaciju sa potencijalnim gledateljem ili čitateljem sam nekako želio taj moj problem iskomunicirati kako bi mi bilo lakše nastaviti pisati. 

Kakvi ste Vi kao gledatelj? Što Vas nervira, što želite gledati i što vas uveseljava?

Ja sam od onih koji bi u svakom trenu mogli gledati kazalište, čak i kada je predstava loša ona pruža prostor za razmišljanje, meditaciju itd. Volim kad vidim rizik, kada vidim nešto što nisam vidio nikada prije, kada ljudi odluče biti hrabri i riskirati, prihvatiti slobodu koju kazalište nudi. 

Tražili smo od Ivora prijedlog za čitanje drama, koju lako vidi na filmskom platnu. 

 Želio bih ukazati pažnju na natječaj koji imamo mi u Drame.hr gdje svake godine biramo dramu koju onda autor adaptira u filmski scenarij, ovo je posljednji natječaj: https://www.drame.hr/zavrsen-peti-natjecaj-za-adaptaciju . Slobodno prođite po vijestima Drame.hr i tamo možete pronaći više pobjednika iz prijašnjih godina, većina tih umjetnika je nakon pobjede na natječaj po pobjedničkom tekstu napravila filmski scenarij pa možete pročitati i jedno i drugo.

Naslovna fotografija preuzeta sa službene stranice KunstTeatra iz predstave Bilo bi šteta da biljke krepaju: https://www.kunstteatar.hr/project/bilo-bi-steta-da-biljke-krepaju/