Kako izgleda kad se nađu ljudi koji vole kazalište

Kad se nađu ljudi koji vole kazalište, logično, vole pričati o kazalištu, ništa im ne smeta, fleksibilni su i laki za dogovor.

Tako je grupica od desetak ljudi, koja se našla na KLAP KLAP razgovoru o kazalištu vol.2,  bez ikakvih problema ustupila prostor Gradske četvrti Tvrđa ekipi koja je došla namještati prostor za sutrašnje slavlje (krštenje).

Bili smo vani, na zraku, opušteni, ali pod čvrstom strukturom.

Nakon nekog vremena nismo ni primijetili začudne poglede prolaznika i njihovih pasa.

Prvo smo se smještali u prostoru (na stolicama) – od potpuno se slažem do potpuno se ne slažem s određenom izjavom, koje su bile tipa volim kazalište, ali mi je teško nabrojati pet najdražih predstava, lakše rangiram najdraže filmove (zašto je to tako?), lako praštam lošu predstavu, filmove manje secerim nego predstave, prva asocijacija na kazalište mi je prostor (ako ne koja vam je asocijacija, koliko vam je strano da predstavu gledate u nekonvencionalnom prostoru?)…

Kada smo se bolje upoznali, krenuo je speed dating. Pet na pet, s pitanjima tipa kakve predstave preferirate, jel bi izašli na prvi spoj u kazalište, kako bi izgledala predstava o vašem životu, s kim idete u kazalište, zašto srednjoškolci/studenti ne idu u kazalište?

Za kraj smo ostavili Alias s nazivima predstava kazališta iz Osijeka i gostujuće u ovoj sezoni. Pobjedio je tim srednjoškolke, glumice i suvremene plesačice. Zaključak je bio da nam Alias treba opet, što prije.

Zaključak cijelog KLAP KLAP razgovora o kazalištu vol.2 bio je da je inspirativan, zanimljiv i potreban. Na krilima komentara već smo krenuli razmišljati o novim razgovorima i opcijama.

Hvala svima koji su bili i vidimo se uskoro!